ŠTA JE EMDR?

ŠTA JE EMDR?

(Eye Movement Desensitization and Reprocessing – terapija desenzibilizacije i reprocesiranja uz pomoć pokreta očiju)

EMDR je tehnika koju je krajem devedesetih  razvila Fransin Šapiro,američki psiholog , u periodu dok se borila sa dijagnozom raka,dakle kada se suočila sa ozbiljnom traumom. Primetila je da se šetajući kroz park  opustila i da su negativne misli nestale. Kada se zapitala zašto,došla je do zaključka da je uzrok tome aktivnost pokretanja očiiju,  počela je da istražuje i primenjuje ovu tehniku na sebi i velikom broju poznanika a kasnije kroz naučnu proveru. Epilog je da danas,više od trideset godina nakon toga,EMDR je jedna od najviše primenjivanih tehnika u lečenju i tretmanu traumatskih iskustava i PTSP (post traumatski stresni poremećaj)

Šta je psihološka trauma? To su u psihološkom smislu,najugrožavajuća iskustva kojima čovek može biti izložen. To je stres najvišeg mogućeg intenziteta gde je osoba izložena iskustvu u kojem je moguće da će izgubiti život,zdravlje,sigurnost i bezbednost….Primeri su teško psihofizičko zlostavljanje i zanemarivanje, silovanje, incest, ratna iskustva ili iskustva iz zarobljeništva,saobraćajne nezgode sa teškim posledicama, suicid ili nasilna smrt nekog bliskog,iznenadne teške bolesti,veliki gubici usled prirodnih katastrofa itd . U psihološkoj teoriji se ovakve traume nazivaju velikim traumama.Ovakvi događaji ostavljaju posledice koje se dijagnostikuju kao PTSP.

Traumatska iskustva manjeg intenziteta (tzv male traume),najčešće neće razviti PTSP ali mogu ostaviti trajne i razorne posledice kod osobe kao što su dominirajući osećaj poniženja,sramote,krivice,neuspeha,teškoće u uspostavljanju bliskosti i intime,nedostatak samokontrole u ponašanju i ispoljavanju ljutnje itd…Traume ovog tipa -male traume su  ustvari  ponavljajuća iskustva odbacivanja od jednog ili oba roditelja,ponižavanje,vređanje,omalovažavanje,uskraćivanje ljubavi i podrške od strane roditelja ili njihova nebriga za dete, iskustva u kojima dete prisustvuje čestim sukobima u porodici ili je uvučeno da štiti jednu od strana…..Ove traume su češće prisutne tokom odrastanja pa se još nazivaju i razvojne traume.Kod odraslih to mogu biti naakumulirana negativna iskustva na poslu ili u životu-npr gubitak posla i razvod braka u isto vreme ili bolest i besparica u isto vreme,ili značajan gubitak i izrazito zahtevan posao…

Kako trauma utiče na organizam? Tako što pogađa i telo i dušu (psihu). Trauma se teško ‚‚vari‚‚ jer  ne spada u domen normalnog ljudskog iskustva. Teška iskustva ostaju nerazrešena jer  ostanu ‚‚zaglavljena‚‚ tj ne pronalazimo način kako da prevaziđemo iskustvo. Najčešća odbrambeno ponašanje je disocijacija – ima se doživljaj zaleđenosti ili osećaj odvojenosti od iskustva, emocija,tela, kao da se sve dešavalo nekom drugom. Naš mozak traumu memoriše u tzv implicitnoj memoriji – to su oblasti mozga gde se čuva emocionalni aspekt iskustva dok je informacija o događaju,onaj narativni  deo koji se odnosi na to šta se dogodilo memoriše u tzv deklarativnoj memoriji,što je druga oblast mozga. Dake,trauma se skladišti tako da se emocionalni aspekt iskustva odvoji od informacije tj opisa o tome šta se desilo. Na primer žrtva silovanja racionalno razume da nije krivac i to može i da kaže ali iznutra se oseća krivom ili ima jak doživljaj da je pogrešila. Ovaj emocionalni aspekt iskustva je ustvari ‚‚otisak‚‚ traume koji ostaje  i ostavlja posledice.

Kako se trauma isceljuje? U praksi se sve psihoterapeutske škole i pravci,bilo koje orijentacije, bave ovom temom. EMDR se pokazao izuzetno efikasnim jer skraćuje dužinu psihoterapije.Razlika u odnosu na ostale pristupe je da se ne ostaje samo na pričanju-verbalnom ispoljavanju iskustva već se obrađivanje odvija i na fiziološkom,telesnom nivou što omogućava da spontano izađu novi uvidi i emocije tokom tretmana. Tako se traumatsko iskustvo transformiše i integriše na nov način, prestaje da bude ‚‚zaglavljeno‚‚. U radu se koristi protokol (određen način i redosled postupanja,gde se iznošenje iskustva smenjuje sa stimulacijom pokreta očiju) i može ga sprovoditi samo obučen trapeut. Za ovaj tretman nisu pogodni klijenti koji imaju psihoze ili neko organsko oboljenje mozga.